Ako želite da doživite najgore putničko iskustvo u životu, putujte sa Halilovićem – ja jesam i žalim svaki trenutak. Nekoliko dana pred putovanje putem telefonskog poziva rezervisala sam mjesto od Bijeljine do Novog Mesta (Slovenija), ali mi zaposleni nije jasno objasnio gdje će autobus stati. Na stanici pred polazak sam učtivo pitala vozača gdje ću biti iskrcana, a on je drsko odgovorio: „Pitajte kolegu.“ Tek tada sam saznala da u Bosanskom Šamcu moram presjesti, što mi niko ranije nije naglasio. Smatram da je to osnovna informacija koju svaki putnik mora unaprijed da zna, a ne da saznaje usput i to kroz neljubazan odgovor vozača. Međutim sve ovo se činilo poptpuno bezazlenim u poređenju s onim što tek dolazi. Prije samog iskrcavanja u B. Šamcu, vozač je prišao svakom putniku i pitao ga na koju destinaciju putuje. Kada je došao do mene jasno i glasno sam rekla u Novo Mesto, a on mi je rekao kako prelazim u drugi autobus u B. Šamcu koji nas tamo čeka. Dakle svi mi koji smo putovali za Sloveniju (nas 10-15) morali smo presjesti u drugi autobus. U Šamcu je nastao potpuni haos: prvo smo čekali autobus obećan „za deset minuta“ četiri i po sata, vozili smo se i iskrcavali više puta, a informacije su bile potpuno nejasne. Zaposleni koji se pojavio tokom čekanja na stanici je po mom misljenju bio isključivo zadužen da ublaži posljedice grešaka svojih nadređenih i umiri situaciju kako putnici ne bi počeli da prave skandal. Njegov pristup je bio toliko iritantan da mi je došlo da ga udaram nečim u glavu, jer se ponašao da je tu samo da bi služio kao njihov potrčko, a ni u jednom trenutku nije uticao na stvarni problem. Čak svaki njegov pokušaj da nešto pomogne još više me je stimulisao da ga izudaram. Zamislite kako je bilo provesti skoro četiri i po sata na stanici u zabiti poput Šamca, na vrućini u avgustu i za sve to vrijeme slušati čovjeka koji je lupao nebuloze s ciljem da ublaži neprofesionalost i greške svojih nadređenih. Želim da naglasim da su među putnicima bili ljudi koji su putovali zbog posla, poput vozača kamiona koji je uveče trebalo da krene za Švajcarsku. Ne mogu ni zamisliti u kolikoj mjeri je ova situacija negativno uticala na ljude koji su putovali zbog posla. Konačno, autobus koji je trebalo da nas odveze stigao je tek nakon četiri i po sata. Tada dolazi najgori dio - još uvijek nisam imala informaciju gdje će me autobus ostaviti. Pošto sam putovala u posjetu morala sam da javim ljudima gdje da me sačekaju. Obratila sam se vozaču i to i dalje učtivo, a odgovor koji sam dobila je bio zastrašujući i apsolutno neprihvatljiv: ,,JA NE VOZIM DO NOVOG MESTA. VI NISTE NI TREBALI DA PRESJEDATE U ŠAMCU, VEĆ DA IDETE PRETHODNIM AUTOBUSOM.'' Na njegov odgovor bila sam na rubu nervnog sloma i potpuno nesigurna sta da uradim. Na kraju vozač me je ostavio u mjestu Krško, sat vremena udaljeno od mog odredišta. Zbog toga su i prijatelji kod kojih sam išla u posjetu bili primorani da dodatno troše vrijeme i dolaze po mene automobilom na stanicu u Krškom.
Svim budućim putnicima preporučujem da se ni u ludilu ne upuštaju u putovanje sa ovom agencijom, jer iskustvo koje ćete doživjeti će vam nepotrebno zakomplikovati život.
Ako želite da doživite najgore putničko iskustvo u životu, putujte sa Halilovićem – ja jesam i žalim svaki trenutak. Nekoliko dana pred putovanje putem telefonskog poziva rezervisala sam mjesto od Bijeljine do Novog Mesta (Slovenija), ali mi zaposleni nije jasno objasnio gdje će autobus stati. Na stanici pred polazak sam učtivo pitala vozača gdje ću biti iskrcana, a on je drsko odgovorio: „Pitajte kolegu.“ Tek tada sam saznala da u Bosanskom Šamcu moram presjesti, što mi niko ranije nije naglasio. Smatram da je to osnovna informacija koju svaki putnik mora unaprijed da zna, a ne da saznaje usput i to kroz neljubazan odgovor vozača. Međutim sve ovo se činilo poptpuno bezazlenim u poređenju s onim što tek dolazi. Prije samog iskrcavanja u B. Šamcu, vozač je prišao svakom putniku i pitao ga na koju destinaciju putuje. Kada je došao do mene jasno i glasno sam rekla u Novo Mesto, a on mi je rekao kako prelazim u drugi autobus u B. Šamcu koji nas tamo čeka. Dakle svi mi koji smo putovali za Sloveniju (nas 10-15) morali smo presjesti u drugi autobus. U Šamcu je nastao potpuni haos: prvo smo čekali autobus obećan „za deset minuta“ četiri i po sata, vozili smo se i iskrcavali više puta, a informacije su bile potpuno nejasne. Zaposleni koji se pojavio tokom čekanja na stanici je po mom misljenju bio isključivo zadužen da ublaži posljedice grešaka svojih nadređenih i umiri situaciju kako putnici ne bi počeli da prave skandal. Njegov pristup je bio toliko iritantan da mi je došlo da ga udaram nečim u glavu, jer se ponašao da je tu samo da bi služio kao njihov potrčko, a ni u jednom trenutku nije uticao na stvarni problem. Čak svaki njegov pokušaj da nešto pomogne još više me je stimulisao da ga izudaram. Zamislite kako je bilo provesti skoro četiri i po sata na stanici u zabiti poput Šamca, na vrućini u avgustu i za sve to vrijeme slušati čovjeka koji je lupao nebuloze s ciljem da ublaži neprofesionalost i greške svojih nadređenih. Želim da naglasim da su među putnicima bili ljudi koji su putovali zbog posla, poput vozača kamiona koji je uveče trebalo da krene za Švajcarsku. Ne mogu ni zamisliti u kolikoj mjeri je ova situacija negativno uticala na ljude koji su putovali zbog posla. Konačno, autobus koji je trebalo da nas odveze stigao je tek nakon četiri i po sata. Tada dolazi najgori dio - još uvijek nisam imala informaciju gdje će me autobus ostaviti. Pošto sam putovala u posjetu morala sam da javim ljudima gdje da me sačekaju. Obratila sam se vozaču i to i dalje učtivo, a odgovor koji sam dobila je bio zastrašujući i apsolutno neprihvatljiv: ,,JA NE VOZIM DO NOVOG MESTA. VI NISTE NI TREBALI DA PRESJEDATE U ŠAMCU, VEĆ DA IDETE PRETHODNIM AUTOBUSOM.'' Na njegov odgovor bila sam na rubu nervnog sloma i potpuno nesigurna sta da uradim. Na kraju vozač me je ostavio u mjestu Krško, sat vremena udaljeno od mog odredišta. Zbog toga su i prijatelji kod kojih sam išla u posjetu bili primorani da dodatno troše vrijeme i dolaze po mene automobilom na stanicu u Krškom.
Svim budućim putnicima preporučujem da se ni u ludilu ne upuštaju u putovanje sa ovom agencijom, jer iskustvo koje ćete doživjeti će vam nepotrebno zakomplikovati život.